„Svakog zadnjeg četvrtka u mjesecu u Kustošiji uporno se promiču pjesničke riječi. U bremenitoj svagdašnjici, okruženi obiljem medija i intenzivnog tehnološkog napretka, i te kako smo potrebiti, i željni, iskonske zavičajne riječi, one koja nas povezuje s najdubljim temeljima naše prepoznatljivosti .
Stoga lirsko tkanje našeg identiteta i njegovanje domače riječi književnim stvaralaštvom u tropletu hrvatskih narječja nedvojbeno osigurava nove polete i, nadasve, trajanje.
Pjesme koje se čitaju, ako i nisu baš sve poetski zrele, svakako su djelo nepatvorene ljubavi izrasle iz ljepote materinske riječi kojom autori, predani pjesmi i radosti stvaranja, svojim stihovima, vezanim i slobodnim, opjevavaju gotovo svekoliku životnu stvarnost. Ukratko, pomno birane zavičajne riječi, životne i lirski emotivne, našle su suglasje i odjek prizivajući dojmljive i prisne pjesničke slike nastale u kolopletu srca i duše.“
Najnoviji komentari