Vel. LjUBOMIR VUKOVIĆ

Već  vas čujem, dragi čitaoci, kako si postavljate pitanje „tko je to“, kako se  međusobno  ispitujete   „ti znaš ko je to?, kak zgleda?, kaj dela?, ste ga vidli?“.  Pokušat ću ga opisati, možda pogodite!!!

Žustar, bistrog, oštrog oka (osim kad je umoran, a to je rijetko kada), britkog  jezika, čistog izričaja, sportaš-amater (tenisač, biciklista, a na svoje oči sam se uvjerila da mu ni planinarenje nije strano), kompozitor, svirač nekoliko instrumenata, pjevač (na žalost, nisam ga imala čast slušati pa vam boju njegova glasa ne mogu opisati).

 Iako se možda još nije posve udomaćio u našoj Kustošiji, jer je doselio tek nedavno, to mu nije prepreka da se svesrdno brine za naše kustošijanske duše. Osim što ga srećemo na našim ulicama, možemo ga  slušati na radiu i  postavljati mu pitanja putem interneta……..  

No, jeste li pogodili tko bi to mogao biti?

Ako ste pogodili, možda vas daljnji tekst neće zanimati, a ako niste – pročitajte i upoznajte našegnovog župnika, Velečasnog  g. Ljubomira Vukovića. Bila mi je čast što je prihvatio molbu našeg Društva Kustošijanaca i odvojio vrijeme za razgovor sa mnom

Tko je Velečasni Ljubomir Vuković? Osim uvodnog opisa, želite li nam još nešto reći o sebi?

Po roditeljima sam  Međimurec, iako sam, zbog prirode očeva posla, rođen u Trbovlju,  u Sloveniji.  No, već se u prvoj godini života moji roditelji vraćaju u Međimurje, u župu Selnica pa sam tamo proveo cijelo svoje djetinjstvo. U Selnici je rođen i moj mlađi brat. Djetinjstvo nam je bilo lijepo i bezbrižno. Po završenoj osnovnoj školi krenuo sam u Nadbiskupsko dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. Zadnju godinu srednjoškolskog obrazovanja proveo sam kod Isusovaca u dubrovačkom sjemeništu. Nakon mature ušao sam u bogosloviju i upisao Katolički bogoslovni fakultet (KBF) u Zagrebu.  Za svećenika sam zaređen 26.lipnja 1988. po rukama blagopokojnog kardinala Franje Kuharića.  Tijekom svog službovanja promijenio sam nekoliko župa, sve dok nisam došao k vama u Kustošiju.

Od kuda želja da postanete svećenikom?. Tko Vam je „usadio“ prvo sjeme ovog poziva?

Svoja prva saznanja o svemu djeca dobiju od roditelja. Tako smo i mi, moj brat i ja, svoje prve molitve, prve vjerske korake, naučili od svoji h roditelja, koji su bili praktični vjernici. Značajan utjecaj na mene u tom pogledu imao je i tadašnji selnički župnik Stjepan Kavran, koji me je i krstio i pričestio i krizmao. Zahvalnost dugujem i tadašnjem kašelanu Leonardu Markaču, koji u selničkoj župi nije bio tako dugo, ali je ostavio snažan trag, posebno u pastoralnom radu s nama, tada mladim vjernicima.

Znam da ste od 2006. godine bili župnik u crkvi Sv. Josipa radnika u Gajnicama. Da li Vam je bilo teško otići iz Gajnica, ipak ste tamo bili 13 godina? Kako su se župljani oprostili od Vas?

Kad se negdje tako dugo zadržite, normalno je da se na neki način vežete i  srodite sa svojim župljanima. Drago mi je da sam iza sebe ostavio dobro posloženu župu, a na odlasku sam svojim Gajničanima rekao da Kustošija nije na kraj svijeta i da me, kad god požele, mogu i ovdje posjetiti. U proteklom periodu mog života Gajnice su bile centar svijeta, a sada je to Kustošija.

Vjerujem da svaki  župnik  ima neku želju, ili predođbu, kako bi želio da izgleda njegova župa?

Da li se ova naša župa bar malo uklapa u Vašu viziju? Što ste pozitivno, a što negativno zatekli u našoj župi? S čime ste bili zadovoljni, a s čim razočarani? Što biste htjeli dopuniti, što biste htjeli maknuti?

Kao što sam već prethodno odgovorio, Gajnice su bile dobro posložena župa, uglavnom zaslugom mojih prethodnika, dobrih i zauzetih župljana, a nešto i mojom osobnom.  Prva razlika koju sam primijetio je da Kustošijanci u većem broju dolaze na mise.  Za sada nisam naišao ni na kakve negativnosti  koje bi mi otežavale rad. Moj prethodnik, Božidar Tenšek trudio se poboljšati uvjete rada i boravka u ovoj župi pa ću to i ja nastaviti.  Sada želimo obnoviti fasadu naše crkve, pa se trudimo namaknuti sredstva za to. Znate, svakom čovjeku, pa tako i župniku treba određeno vrijeme za prilagodbu na novu župu i župljane. Tako i župljanima treba određeno vrijeme da se naviknu na mene. I zato vam postoji jedno zlatno svećeničko pravilo: prvu godinu ništa ne mijenjaj. Jedino što sam ipak promijenio jest da četvrtkom, kada je klanjanje Presvetom, crkva više nije otvorena cijeli dan i to zbog neodgovornih pojedinaca koji su ulazili u crkvu i radili nered. 

Kakav je Vaš subjektivni osjećaj – jesu li Vas župljani dobro prihvatili, da li se osjećate ugodno među nama?

Vjernici su me zaista lijepo primili. Samo se po sebi razumije da se ne mogu svima svidjeti, treba proći određeno vrijeme da me župljni upoznaju. No od velike većine župljana imam pozitivnu povratnu „vibru“ i to me veseli.  Vrlo je uspješna suradnja sa našim zborovima, koji odlično pjevaju,  a posebno moram pohvaliti župnog vikara, vlč. Ivana Braovca, časnu sestru Esterinu, koja s toliko ljubavi i žara brine o crkvi, gospođu Biserku Barbarić, koja nam vodi kućanstvo i  gospođu Ivu Briški koja radi u župnom uredu. To su mi doista nezaobilazni suradnici. 

Naša župa nosi ime Sv. Nikole Tavelića. Ove godine slavimo 50-tu obljetnicu  Njegova posvećenja.  Jeste li već napravili planove kako će se u župi proslaviti taj veliki događaj? Hoće li to biti na dan posvećenja (21.6. ) ili na dan naše župe (14.11.) Možete li nam, bar u grubim crtama „otkriti tajnu“ ili želite da to bude iznenađenje za župljane?

Za Tavelićevo planove imamo, ali još nisu do kraja definirani. Naime, to je velika proslava i  tu moramo usuglasiti naše želje i mogućnosti sa  Kaptolom.  Osobno bih volio da proslava bude baš na Tavelićevo, 14.11. Svakako će biti trodnevnica. No, narednih ćemo mjeseci o tome podrobnije razgovarati i župljani će biti na vrijeme o svemu obaviješteni.

Hoćete li se aktivnije uključiti u naše planinarsko društvo „Stanko Kempny“? Lani, nakon mise na Rumlecu, na Sljemenu,  vidjela sam da imate zavidnu kondiciju, naime,  vrlo ste brzo došli do Gorščice!

O, to na Rumlecu je bilo prekrasno, volio bih da svake godine tamo bude misa. I rado bih se uključio u planinarsko društvo, jer volim hodati, ali vikendom u župi nekako ima najviše posla (vjenčanja, krštenja) pa mi je tada teško odvojiti vrijeme za hodanje prirodom. Ali ja hodam! Kad imam vremena, nije važno koji je dan, odem pješice do grada i natrag, ili do Jaruna i natrag.

Od prvog dana ste aktivni sudionik Uskrs-festa. Hoćete li nam u crkvi organizirati koncert ove popularne duhovne glazbe? Mislim da bi Vas župljani rado vidjeli u ulozi pjevača!  Da li pišete neke nove skladbe?

Da, ne mogu zamisliti život bez muzike, ona mi je jako važna i volim dok mi uz posao svira tiha glazba. Zbog ljubavi prema glazbi naučio sam svirati nekoliko instrumenata: klavir, gitaru, orgulje. A volim i pjevati. Bio sam pjevač u sjemenišnom tamburaškom sastavu kojeg je tada vodio isusovac,  o. Stjepan Fridl. Na bogosloviji sam isto bio zadužen za glazbena događanja. U organizaciji  Uskrs festa sam od 1979. godine. Koncert u crkvi baš i ne bih mogao organizirati, ali moguće je prihvatiti ponude pjevača čiji se opus i izvedba uklapaju u misno slavlje.  Mislim da ću pozvati i Gajničane, oni isto imaju jako dobar zbor. Da li ću ja pjevati? Pa ja pjevam svake nedjelje na misi!  21. veljače pjevati ću kao gost na jednom koncertu u Kravarskom, uz tamburaše HRT-a, pod vodstvom maestra Siniše Leopolda. Biti će na tom koncertu i neka zvučnija imena. A što se tiče skladanja…..  Kad mi je brat umro, a koji je i sam bio vrstan glazbenik,  nekako sam izgubio volju za daljnjim stvaranjem.  Možda se stvaralačka muza vrati???

Idete u korak sa modernim vremenima, vjernici Vam se mogu obratiti putem interneta. Dobivate li puno „pošte“?  Ugodna i neugodna iskustva? Koji Vam je medij draži – radio ili internet?

Da, morate ići u korak s vremenom. Mi moramo uvijek biti na usluzi ljudima, na bilo koji način. To je i pitanje osobne odgovornosti. A internet u tome puno pomaže. Putem Messenger-a mi se javljaju mnogi ljudi iz raznih hrvatskih župa, koji se možda neka pitanja ne usude postaviti svom župniku pa je to način da dobiju odgovor. Također, na facebook-u imam virtualnu župu i uzimam ju pozitivno. Ali jasno da treba paziti što i kako govoriš, da budeš odgovoran i da stojiš iza svojih riječi. Ali, na žalost, kako u svakom žitu ima kukolja, tako se i tu neki kršćani spuštaju ispod svoga nivoa ili zatomljuju svoje kršćanstvo. Pitate koji mi je medij draži? Pa svaki ima svojih dobrih i loših strana, ali najvažnije je to da putem njih moje poruke vrlo brzo dolaze do onih kojima su namijenjene.

I na kraju, želite li još nešto reći našim čitateljima, možda sam Vas nešto propustila pitati, a željeli biste da to dopre i do onih stanovnika Kustošije koji nisu vjernici.

Pa eto, htio bih još jednom zahvaliti župljanima što su me lijepo primili i što naš suživot teče na obostrano zadovoljstvo. Lijepo mi je vidjeti punu crkvu, što je znak da je župa duhovno poprilično jaka. Župljani i ja moramo biti otvoreni jedni prema drugima i tada ćemo sve eventualno iskrsle probleme lakše i brže rješavati. Svaka, pa i najmanja pomoć, bilo u osobnom angažmanu, bilo u materijalnom, uvijek je dobrodošla za opće dobro zajednice i na tome sam svima zahvalan.

Vrijeme u ugodnom razgovoru brzo je proteklo. Nadam se, dragi moji Kustošijanci, da sam vam kroz ovaj razgovor bar malo uspjela približiti osobu i osobnost našeg novog župnika, velečasnog  Ljubomira Vukovića. I dođite, slušajte njegove lijepe i jezgrovite propovjedi.

A vi, koji nerado dolazite u crkvu, ili niste vjernici, navratite da ostavite dobrovoljni prilog za obnovu fasade naše župne crkve, jer ćete i vi, kad sve bude gotovo,  biti ponosni  na svoj  doprinos. Da župna crkva našeg prvog sveca , Nikole Tavelića, zasja punim sjajem!

Razgovor sa Velečasnim Ljubomirom Vukovićem dana 1.02.2020. vodila  Tatjana Kvočić.