RIJEČ UREDNIKA

Cijenjeni čitatelji i suradnici, zaista sam presretan što ponovno hvatamo godišnji ritam izlaženja časopisa i time vam pružamo uslugu kakva vam je od jednog godišnjaka potrebna i kakvu kao naši vjerni čitatelji i suradnici zaslužujete i pretpostavljam očekujete. Dakako da je uredništvo uložilo izniman trud, ali bez vaših vrijednih priloga ne bismo uspjeli. Dobro je da smo dobili više vrijednih članaka nego što smo ih mogli objaviti. Vjerujem da i vas to raduje i da će autori čiji tekstovi čekaju na red za objavljivanje imati razumijevanja i strpljenja malo pričekati. Jer, ipak smo brojem stranica još uvijek veoma ograničeni.

Nema sumnje da je razvoj interneta u proteklom desetljeću vrlo naglo i drastično promijenio način na koji ljudi međusobno razmjenjuju informacije, slično kao što se to tijekom minuloga stoljeća najprije dogodilo pojavom radija, a zatim i televizije. Štoviše, za razliku od radija i televizije, novi je medij omogućio da svatko tko to želi, a posjeduje barem osnovno znanje o web tehnologijama, vrlo lako s javnosti podijeli svoje informacije, mišljenja, slike, filmove… i sve drugo što poželi.

Već danas više od polovice udruga ima na internetu svoj virtualni »prozor u svijet«, na kojemu na više ili manje dopadljiv način nude razne informacije o svojem radu. Vlastite stranice s događanjima imaju  mnogi, poneki pišu i svoje blogove, a njih nebrojeno mnogo svoje slike razmjenjuje putem Facebooka, Instagrama i sličnih internetskih servisa. Sve u svemu, danas je teško zamisliti život bez interneta, pa tako dragi čitaoci polako se pripremite na izlaženje časopisa u elektronskom obliku.

Za udruge koje imaju problem financiranja. koja to nema ne znam. Tiskanje publikacija je veliki problem. Za Društvo Kustošijanaca to je noćna mora. Malo sam staromodan i smatram da je Godišnjak dokument, dokument o vremenu ljudima i događajima, i kao takav bi trebao izaći u pisanom obliku, dakle kao časopis. Svjesni smo činjenice da je to skuplje, o trajnosti se mogu voditi silne rasprave. Potrudit ćemo se.

 U momentu kad pišem ovaj uvod ne znam da li će ovaj broj biti objavljen i u tiskanom obliku.

Vladimir Očić