POSJET CRKVI U BELCU

Početkom mjeseca srpnja 2018. god. KUD PKustošija organiziralo je jednodnevni posjet Belcu i crkvi Marije snježne, gdje je KUD euharistijsko slavlje popratilo glazbenim i pjevačkim nastupom.

Ranu naseljenost Belca zagorskog sela južno od Ivančice svjedoče tamo nađene prethistorijske kamene sjekire.

Srednjevjekovni grad Belec (danas ruševina) spominje se početkom četrnaestog stoljeća. Stara župna crkva svetog Jurja u Juraščini spominje se u isto vrijeme. Crkva je jedan od rijetkih spomenika u hrvatskoj koji su sačuvali tragove romanike. Glavni dijelovi pripadaju gotici. Zidne slike (u fragmentima) su iz tri različita perioda 14. 15. i 17. stoljeća.

Izvori podataka o povijesti crkve su iz protokola kanonskih vizitacija iz 17. i 18. stoljeća i rukopisa anonimnog pisca pod naslovom „ DESCRIPTIO NOVAE BEATISSIME VIRGINIS MARIAE SUB TITULO AD NIVES FUNDATAE“ iz 1758. Prema tim izvorima  oko 1675 župnik Đuro Dudić i grofica Elizabeta Keglević – Erdödy ( Udova Jurja Erdödy-a ml.) vlasnica Belskog posjeda potaknuta čudesnim ukazanjem Blažene djevice Marije mjestu zvanom Kostanjek ili Kostanjevec podižu

Izvori podataka o povijesti crkve su iz protokola kanonskih vizitacija iz 17. i 18. stoljeća i rukopisa anonimnog pisca pod naslovom „ DESCRIPTIO NOVAE BEATISSIME VIRGINIS MARIAE SUB TITULO AD NIVES FUNDATAE“ iz 1758. Prema tim izvorima  oko 1675 župnik Đuro Dudić i grofica Elizabeta Keglević – Erdödy ( Udova Jurja Erdödy-a ml.) vlasnica Belskog posjeda potaknuta čudesnim ukazanjem Blažene djevice Marije mjestu zvanom Kostanjek ili Kostanjevec podižu prvu kapelu posvećenu Mariji Snježnoj.

Današnje oblik crkva porima između 1739. i 1741. god. Kada je pregrađena i povećana. Zaslugom župnika Pavla Kuneka i Adama Najšića-protonotara kmetskog kraljevstva, s južne i sjeverne strane prigrađene su kapele, glavna lađa nadsvođena je bačvastim svodom sa susvodnicama a pod obložen novim kamenom. Crkva je bila mjesto čestih hodočašća.

U to vrijeme počinje i oslikavanje crkve o čemu govori opis iz 1758. god.

„ tri odlična generala reda. Sv. Pavla prvog pustinjaka, s pomoći svog brata iz istog reda Ivana Rangera – najslavnijeg slikara svog vremena u ovim krajevima, u novom talijanskom načinu zidnog slikanja, svekoliku spomenutu crkvu zajedno sa sakristijom, darovitim i ne manje dragocjenim kistom u tri godine radom i naporom postepeno učiniti po spomenutom bratu“.

Unutrašnjost crkve ispunjena je bogatim zidnim oslikom Ivana Krstitelja Rangera koji u Belcu boravi od 1740. do 1743. god. Tri generala Pavlinskog reda, Stjepan Demšić, Andrija Mužar i Stjepan Erdödy najvjerojatnije su zaslužni za dolazak Ivana Krstitelja Rangera u Belec.

Izvori podataka je:

– knjiga BAROK u Hrvatskoj autora: Adele Horvat, Radmile Matejčić Krune Prijatelja

-Časopis „KAJ“

Ivan Kurtoić

Po završenoj misi, pred crkvom, tamburaši su odradili kratki nastup za mještane koji su prisustvovali misnom slavlju i time označili kraj posjeta crkvi u Belcu.

Ubrzo zatim našli smo se u obližnjoj vikendici vlasništvo obitelji Zlatka Borgudana, gdje nas je ugostio povodom svog rođendana.  
Dalje slike sve govore. Prekrasna vikendica.

Gozba u hladu stoljetnog stabla. Slika iznad.

Posebno nas je iznenadio Nikola Hotvatek svojom novom čistom majicom. Slika govori više od tisuću rijeći.
Vladimir Očić