HERALDIKA

Činjenice dokazi različnost i prijepori

Poradi obimnosti i širine ovog područja u osvrtu na upotrebu Hrvatskog grba nastojao sam sažeti tekst na najmanju moguću ali razumljivu mjeru i najvažnije činjenice i dokaze. Heraldika ili Grboslovlje je pomoćna povijesna znanost koja se bavi postankom, razvojem i umjetničkom izradom grbova. Grb je simbolički znak kao obilježje države, naroda, obitelji ili pojedinca. Riječ grb dolazi od njemačke riječi ERBE (nasljedstvo)!

Prve grbove donijeli su na svojim štitovima ratnici povratnici iz Križarskog rata (1099 god.).Grbovi su se nosili na štitovima radi lakšeg međusobnog prepoznavanja. Štit je još i danas osnova skoro svakog grba.

Podrijetlo Hrvatskog grba i točnije znanstveno utemeljena starost nije mu za sada poznata i pitanje je hoće li budući razvoj heraldike i povijesti u Hrvatskoj moći tu utvrditi. Pojava Hrvatskog kvadratnog grba valja tražiti u Hrvatskim zemljama na Balkanskim meridijanima u vrijeme vladavine Hrvatskih narodnih kraljeva već sa prvom pojavom grbova. Hrvatski se grb upotrebljavao od XI stoljeća u raznim odnosima u broju bijelih (srebrnih) i crvenih kvadrata od 4 x 6, 5 x 6, 6 x 6, 8 x 8, i sl. Kasnije uzet uobičajeni odnos 5 x 5 bijelih ( srebrnih) i crvenih kvadrata.

Imajući u vidu malobrojne arheološke nalaze, činjenica je i nepobitan dokaz o prvom bijelom (srebrnom ) polju Hrvatski grb ugrađen u zvonik crkve Sv. Lucije u Jurandvoru  kod Baške na otoku Krku, gdje je nađena čuvena Baščanska ploča iz kraja XI stoljeća. Može se postaviti teza da Hrvatski grb s kvadratima možemo datirati u razdoblje nastanka Baščanske ploče.

Na postojanje grba prvi je upozorio povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski u zagrebačkim novinama „Hrvatski sokol i vijenac“  1873. god. navodeći: „Zvonik je četvero uglast, urešen na podnožju Hrvatskim grbom ………..“. Zapazio ga je i učeni glagoljaški svećenik Ivan Crnčić iz obližnjeg Dobrinja, učenik Frana Kurelca, i izvijestio o njemu u radu „Krčke starine“.

U časopisu „Bogoslovska smotra“ čuveni Dragutin Kniewald u članku „Baščanska ploča u Zagrebu“ navodi: „Lijevo od ulaza vidi se na vanjskom zidu kao neka šahovska ploča, isklesana u kamenu. Bijele su kocke udubljene a žute izbočene“. Kocke u grbu, tumače Heraldičari, predstavljaju bojno polje. Usvojeno je mišljenje, kada se radi o svjetovnim licima, grb s kockama dobivao je vojskovođa ili zapovjednik vojske u znak zahvalnosti za pobjedu.

Mnoge države koje su vladale ovim našim prostorima koristile Hrvatski grb svaka prema svojim potrebama. Prvi Hrvatski grb s crvenim kvadratom upotrijebila je Venecija ( Čitaj Mletci ). U Grbovniku Korjenić -Neorić čiji prijepis potječe iz 1595 god. Hrvatski grb sa stranice 158 Grbovnika počinje bijelom kockom, a isto je i sa naslovnicom Marijana Grakalića.

Hrvatskim grbom bavio se i istaknuti hrvatski heraldičar i polihistor Pavao Ritter Vitezović ( 1652 – 1703 ) u svom djelu „Stemmatographia“ i u njemu predočio Hrvatski grb u rasporedu 5 x 5 kvadrata ( kocki ) i popratio ga stihovima na Latinskom, koji u prijevodu na Hrvatski Velimira Deželića ( 1864- 1941 ) u raspravi Gravidus-bog Mars glase:

  • Bijela i crvena boja u tvom se mijenjaju polju.
  • Divno prikazuju one našega roda kob.
  • Tuj se bacaju kocke sumnjive ratničke sreće.
  • Ranjenom meni od rane gubi se boje te trag.

Isusovac O. Klein u knjižici „Analecta poetica“, opisuje Hrvatski grb: „ Štit Hrvatske (grb) ima polje složeno od srebrnih i crvenih kocaka“ i posvečuje mu epigram koji preveden s Latinskog na Hrvatski glasi:

  • Pusta i prazna su tvoja polja, slavni Hrvate.
  • Nek ih sve zarumeni Turaka krvlju tvoj mač!

Ivan Zakmardi protonotar Kraljevstva Hrvatske dao je 1643. god. izraditi škrinju za čuvanje državnih spisa, tzv škrinja privilegija. Na njenom pročelju nalazi se Hrvatski grb s 4 x 4 kvadrata ( kocke ) i počinje bijelim poljem. Škrinja se čuva u Državnom arhivu u Zagrebu.

Nagodbom Hrvatske i Mađarske iz 1868. god. utvrđen je poseban grb za hrvatske zemlje. Taj se grb razlikovao od Hrvatsko -.Ugarskog grba. U grbu prije nagodbe sjeverni i središnji dio Hrvatske imao je „šahovsko polje“. Južni dio, Dalmacija, tri okrunjene lavlje glave. Istočni dio, Slavonija, kunu zlaticu u trku između dvije srebrne valovite crte. Crte su označavale prostor između rijeke Drave i Save. Po nagodbi grbovi su sjedinjeni u jedan. Na lijevoj strani štita „šahovsko polje“ na desnoj tri okrunjene lavlje glave, a u donjem dijelu kuna zlatica popularno nazvan grb trojednice.

U doba Ilirskog preporoda i kasnije sve do 1918. god., Hrvatski grb je u širokoj upotrebi, posebno umjetnosti. Prigodom rekonstrukcije krova crkve Sv. Marka u Zagrebu povjerene restauratoru Friedrichu von Schmidtu i njegovom suradniku Hermanu Bolle -u napravljen je poznati krov od ocakljenih crijepova s grbom trojednice s lijeve strane i grbom grada Zagreba s desne strane.

„Šahovsko polje“ imali su i županijski grbovi : Bjelovar ( 1878 ), Križevci ( 1759 ), Rijeka ( 1864 ), Severin ( 1772 ), Zagreb ( 1759 ), kao i gradski Karlovac ( 1781 ), Rasinja ( 1865 ), Bakar, Mrkopalj ( 1785 ), Kraljevac ( 1806 ), Skrad ( 1865 ).

Korišteni izvori:

  • Grbovnik  obitelji   Korjenić Neorić.
  • Bartol Zmajić            HERALDIKA.
  • Marijan Grakalić      HRVATSKI GRB.
  • Ivan pl. Bojničić Der Adel von Kroatien und Slavonien.
  • Prof. Ivo Banac  Grbovi BILJEZI IDENTITETA

Ivan Kurtoić